Native oglašavanje uzima sve više maha u marketinškoj i PR praksi korporacija i medija. Ugrožava li se time vjerodostojnost odnosa s javnošću i gubi li se potreba za “posrednicima”, odnosno komunikacijskim stručnjacima, koji nastoje privući medijsku pozornost, ispričati dobru priču i graditi dvosmjerne odnose s javnošću. Uostalom, gdje je danas granica između PR-a i marketinga? Je li naše tržište spremno za dvosmjerne simetrične odnose s javnošću ili se zadovoljavamo brojem medijskih objava? Kako upravljati odnosima s javnošću u vremenu fake newsa, digitalizacije i globalizacije?