Saša Savić: Svaki brend mora biti dio kulture

Photo: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL

Jedno od najpoznatijih svjetskih imena u oglašivačkoj industriji Saša Savić, direktor američke marketinške agencije Mediacom, otkrio je na Weekendu male tajne uspjeha najboljih svjetskih kampanja te predstavio svoj novi uzbudljivi, duhoviti i pomalo nostalgični roman.

„Uvijek sam se trudio da bolje potrošimo tu investiciju koja se zove reklama i da naši klijenti budu zadovoljni prodajom svojih proizvoda. Svijet oko nas se mijenja konstantno. Teško je pričati o tome kako dolazi nova tehnologija i kako će promijeniti sve. Proces promjene je konstantan. Jedna od mojih dužnosti je budget predictions. Zadnjih pet godina nije se zvala prezentacija budžetiranja, već transformacijska prezentacija. Radi se o tome da moramo otkriti što trebamo promijeniti da budemo uspješni. U posljednjih 60 do 70 godina ključan je bio odnos reklame i televizije. TV je bio najjednostavniji i najjeftiniji način da se jednom porukom obavijesti milijuni ljudi, a to je ujedno i vrijeme kada je televizija bila početak i kraj naše industrije. U svakom slučaju – to je vrijeme završeno; 2020. je gledanost porasla, ali taj trend nije bio realan jer smo bili primorani biti zatvoreni u kućama“, rekao je Savić.

Photo: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL

Savić naglašava da kompanije koje su spremne riskirati, ostvaruju bolje rezultate, a njegov savjet je povećati relevantnost kada se kreiraju marketinške kampanje. Odnosno svaki brend mora imati razlog za svoje postojanje i taj razlog mora biti valjan. Ukratko, svaki brend mora biti dio kulture – a najbolji primjer za to su reklamne kampanje Coca-Cola 70-ih godina.

U sklopu Weekenda.15 Savić je promovirao svoju knjigu „Četvrta violina“ za koju kaže da je biografska, ali nije samo njegova. Savić ju je odlučio napisati na vrhuncu svjetske marketinške karijere, kaže da je dugo razmišljao o njoj, a u zadnje dvije do tri godine imao je vremena posvetiti se realizaciji te ideje. Napominje kako je u proteklih 30 godina prošao puno toga otkako je otišao iz ratnog Sarajeva, a priča se vrti oko 7 do 8 mjeseci koje je proveo u izbjeglištvu. Upravo je to glavni razlog zašto se odrekao svih honorara od prodaje, a smatra i kako su teške priče ljudi na Balkanu razlog zašto upravo tu postoji veliki broj pisaca u odnosu na broj stanovništva.