Novinari i PR-ovci. Te dvije skupine, toliko slične, a toliko različite jedan su od najboljih suvremenih primjera gorko-slatkog profesionalnog odnosa, u kojem međusobno razumijevanje vrlo često ili funkcionira gotovo telepatski ili je gotovo nepostojeće. Kao i svugdje, istina je negdje u sredini, a istina je uglavnom takva da jedni bez drugih ne mogu. Kako na zelenu granu? To su nam u posebno zanimljivom, žustrom i iskrenom panelu pod nazivom “GDJE PR-OVCI GRIJEŠE?” ispričali Ivana Galić Baksa, direktorica marketinga i komunikacija, United Media, Nova TV, Tomislav Klauški, novinar, 24 sata, Ruža Veljović, direktorica korporativnih poslova i komunikacija, Wireless Media Grupa i Vladimir Preselj, CEO, Millenium Promocija pod moderatorskom palicom Nevene Rendeli Vejzović, direktorice, Prime Time komunikacija.
Već po samom predstavljanju govornika, uzbuđenje i iščekivanje publike u, do kraja popunjenoj dvorani vikend, moglo se osjetiti u zraku, a led je probila Galić Baksa, diplomatskim, ali i vrlo iskrenim i otvorenim pristupom. “Ne mislim da PR-ovci puno griješe. Osobno sam radila i u agenciji, zatim u internom odjelu u ulozi klijenta, a zatim i u medijima pa znam neke procese i zakonitosti naših međusobnih procesa iz sve tri perspektive. I jedni i drugi misle da je trava zelenija kod onog drugog, što uopće zapravo nije točno. PR-ovci, a posebno agencije nerijetko pokazuju nerazumijevanje medija i procesa pa uslijed toga plasiraju komunikaciju koja je nejasna i neprilagođena određenom mediju. PR-ovci se moraju dobro upoznati s medijima i novinarima te njima prilagoditi teme i komunikaciju” poručila je. Kako sama ističe, “okej je kada PR-ovac nema odgovor, razumijemo to da ne mogu uvijek komunicirati sve informacije. U redu je javiti se na telefon i reći “ja nemam odgovor”. Dok ljudski i s poštovanjem razgovaramo jedni s drugima, može postići konstruktivna suradnja.”
Uvriježeno je mišljenje kako je najveća greška PR-ovaca prekomjerno pretpravanje medija s priopćenjima i ostalim promidžbenim materijalima. Istina ili mit? O tome je imao ponešto za reći Klauški. “Nije problem to što se prema nama slijeva previše informacija, već je problem najčešće u tome da PR-ovci žele imati kontrolu nad radom novinara, nekad kroz političku moć, nekad kroz komercijalnu moć i misle da imaju moć baratanja informacijama. Ukratko, novinarima smeta jer žele informacije koje PR-ovci ne žele dati, a PR-ovci guraju informacije koje su novinaru nezanimljive jer su promidžbenog karaktera. Tu je na gubitku upravo publika jer dolazi do sukoba između dviju struja. Postoji bitna razlika između krajnje profesionalnih PR-ovaca koji komunikaciju vode kroz prirodan i neisforsiran odnos, uz pravomjerno dozirane informacije koje su važne i nama i njima. Najgore je kada nas idu “hendlati” Mi ne volimo da nas se “hendla” i takav odnos, ne samo da ne vodi nigdje, već je i kontraproduktivan”, zaključuje.
Naravno, svaka medalja ima dvije strane pa se tu nešto pita i PR-ovce. “Složio bih se da postoje primjeri loše PR prakse, što uglavnom proizlazi iz neznanja, neiskustva ili naposljetku neetičnosti. Definitivno je da PR-ovci prema novinarima trebaju postupati odgovorno, profesionalno i uz uvažavanje zakonitosti i procesa u medijima u kojima rade. Važno je naglasiti da je PR najbliži novinarstvu kada je riječ o radu na sadržaju i da ljudi koji se bave PR-om imaju bitnu ulogu u informiranju javnosti. Zabluda je da rad u PR-u nije zahjevan kao novinarstvo, odnosno da se tu radi o nečemu glamuroznom. Takvu pogrešnu percepciju moramo ispravljati ako želimo da se PR profesiju doživljava ozbiljnom i relevantnom, a što ona definitivno jest. Postoje izazovi u odnosima novinara i PR-ovaca koji proizlaze iz prirode posla i pristupa određenoj temi, ali ako se i jedna i druga strana prema poslu odnose profesionalno i uz razumijevanje druge strane, taj odnos može biti jako kvalitetan i na korist šire zajednice“, poručio je Preselj, govoreći ovom važnom pitanju iz perspektive PR-ovaca.
“Najvažnija stvar je da postoje profesionalizam i povjerenje sa sve tri strane – od strane medija, od strane PR-ovaca i od strane klijenata. Svi griješimo, a ne samo PR-ovci. Itekako griješe i mediji, ali i kompanije. Najvažnije je dobro educirati nove generacije, koje, kao da su se već rodile pametne jer žive u vremenu dvosmjerne komunikacije. U našoj Grupi jako puno radimo na edukaciji naših novinara, pogotovo zbog novih generacija i brojnih novih kanala kroz koje komuniciramo i kroz koje izvještavamo. Nužno je da urednici svakodnevno rade s mladima u redakcijama jer samo tako osiguravamo razvoj budućih stručnjaka koji će svojim znanjima, razumijevanjem i profesionalizmom kreirati kooperativnije ozračje”, zaključila je Veljović.
Naposljetku, upravo je to zaključak cjelokupnog panela, u kojem su svi govornici složni. Nakon brojnih šaljivih doskočica, sportskog nadmetanja u tome „tko je u pravu“, nekoliko škakljivih pitanja iz publike, ali i s međusobnih adresa, svoju zelenu granu panelisti su pronašli upravo u činjenici da je kvalitetna edukacija mladih naraštaja novinara i PR-ovaca ključ za međusobno poštovanje i profesionalan odnos u kojem su ove dvije struje jedna drugoj podrška.
