Poznati voditelj i novinar Andrija Jarak, autor popularnog true crime serijala “Dosje Jarak”, otvorio je fascinantne teme istraživačkog novinarstva u dinamičnom razgovoru o kriminalu na Balkanu. Priče o istragama stvarnih slučajeva mafijaških obračuna i najkompleksnijih zločina u regiji, uključujući slučajeve povezane s Ivom Pukanićem, Zvonimirom Hodakom i Srđanom Mlađanom te slučajeve političkog kriminala povezane s Aleksandrom Vučićem, Aleksandrom Vulinom i Ivom Sanaderom u više su navrata izazvale pljesak prepune dvorane.
Uz Jarka, kao panelisti, svoja su iskustva podijelili bivši glavni ravnatelj policije i ratni zapovjednik specijalne jedinice „ALFA“ Vladimir Faber, novinar i reporter RTL-a Dario Todorović, autor specijala Potrage „Zavadlav“ te scenarist, redatelj i autor „Dosjea Jarak“ te iskusna srpska novinarka Jovana S. Polić, čije su priče rasvijetlile niz slučajeva kriminala i korupcije. Kako su istaknuli, moderni true crime ljudima je privlačan jer ima elemente klasičnog dokumentarca, ali i filmske elemente, koristi psihologiju, pruža širi okvir kakvi su privatno bili počinitelj i žrtve, što o njima misle njihovi prijatelji i obitelj.
Kako je odmah na početku istaknula Jovana S. Polić, u Srbiji postoje propagandisti i novinari. Dok prvi objavljuju nevjerojatne podatke iz istraga, podatke označene kao državna tajna, za druge su sve institucije zatvorene. „U Srbiji su 10 % medija mediji, a 90% medija je pod čizmom režima. Biti novinar u Srbiji je zanimljivo, drugačije i opasno. Zanimljivo jer je Srbija nepresušan izvor tema, drugačije jer se ne bavimo samo potragom za istinom, nego pokušavamo sačuvati novinarstvo u režimu koji guši to isto novinarstvo i koji je potpisao smrtnu presudu novinarstvu. U Srbiji imamo nevjerojatan broj napada na novinare, zastrašivanje, prijetnje, pritiske, verbalne i fizičke napade, zato je i opasno“, naglasila je Polić.
Vladimir Faber naglasio je da je u Jugoslaviji kriminalitet bio podjednak u svim zemljama, dok se nakon 90-ih stanje promijenilo. Tako u Hrvatskoj ne svjedočimo čestim obračunima mafijaških skupina, već je kod nas najveći problem institucionalna i politička korupcija. „Po stopi kriminala, Srbija je na visokom trećem mjestu u Europi, odmah nakon Rusije i Ukrajine, Crna Gora na petom, a Hrvatska na 18. U Hrvatskoj smo prošle godine imali 23 ubojstva. Sve to svrstava nas među najsigurnije zemlje Europe i među top 20 najsigurnijih zemalja u svijetu“, kaže Faber.
Kada se krene raditi na true crime pričama, najteže je pridobiti sugovornike da progovore javno. „Zadireš u traume, duboke rane tih ljudi. Konkretno, imamo situaciju s novom pričom o sisačkom monstrumu Srđanu Mlađanu koja uskoro izlazi u sklopu ‘Dosjea Jarak’. Od 40 kontaktiranih sugovornika, samo osam ih je pristalo javno govoriti. U njima smo vidjeli istinski užas i panični strah. Mlađan je čovjek koji je ubijao jer voli ubijati, on nema motiv, on je čovjek koji nema što izgubiti, a u svibnju 2027. trebao bi izaći na slobodu. S druge strane, kod kriminala ljudi lakše pristaju biti sugovornici jer su ti kriminalci danas postali ugledni gospodarstvenici i poduzetnici koji imaju što izgubiti pa neće tako lako posezati za osvetom“, kaže Todorović.
Jovana S. Polić navela je niz slučajeva političkog kriminala u Srbiji, među ostalima „Slučaj Jovanjica“, u kojem je najveću plantažu marihuane u Europi osiguravala državna sigurnost, posao prodaje oružja, kao i činjenicu da je potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin na crnoj listi SAD-a zbog veza s organiziranim kriminalom, dok je u Rusiji i više nego dobrodošao. „Svuda na Balkanu kriminal je prisutan u policiji, no imam dojam da je u Srbiji dominantno. Povezanost vlasti i mafije je jaka, pa se slučajevi povezani s mafijom rješavaju po principu ‘ako bude političke koristi, riješit će se’.“
Vladimir Faber istaknuo je slučaj ubojstva Ivane Hodak kao jedan od onih gdje je cjelokupna hrvatska javnost bila uvjerena u umiješanost mafije, a onda je ostala razočarana rezultatom. „Istu večer kad je ubijena, smijenjeni su ministar pravosuđa, ministar unutarnjih poslova i ravnatelj policije. U takvim slučajevima mi se moramo voditi isključivo dokazima, a četiri materijalna dokaza – odjeća, obuća, oružje i metak – jasno su ukazivala na ubojicu. Mediji su pisali da je to laž, da policija podmeće i štiti mafiju. To je jednostavno nemoguće. Znam da su svi očekivali spektakl, pa je 95 % javnosti bilo razočarano istinom“, rekao je Faber i istaknuo da je suradnja hrvatske i srpske policije sjajna, osim kad slučaj ima veze s mafijom i politikom. Kao primjer je istaknuo slučaj Pukanić, za čije su ubojstvo dokazi ukazivali na umiješanost Joce Amsterdama. Faber je ukazao i na važnost komunikacije iz policije. Iako zbog GDPR-a sve manje smiju otkrivati o žrtvi i počinitelju, važno je da glasnogovornik bude stručna osoba, lice kojem javnost vjeruje.
Pričanje ovakvih priča u javnosti svakako može biti opasno za sve – policajce, istražitelje, novinare, sugovornike, istaknuli su panelisti. „Samo budale i mrtvaci nemaju straha. Ali važno ga je nadvladati“, zaključio je Faber.
