U zanimljivoj raspravi medijskih profesionalaca u dvorani Radni vikend glavni zaključak bio je kako postoji veliki prostor za precizno ciljana nišna izdanja koja se prodaju publici vrlo specifičnih interesa. O medijskoj slici su sklopu panela Da ciljam u metu ili pucam iz sačmarice – „special interest print“ vs. „mainstream print“ raspravljali su direktor Večernjeg lista Renato Ivanuš, glavni izvršni urednik 24 sata Ivan Buča, te osnivač i urednik American Chess Magazinea Ivan Ašik, a panel je moderirao predsjednik Color Press Grupe Robert Čoban.
Ivan Buča je naglasio razliku između srpskog i hrvatskog tržišta, gdje u Srbiji na tržištu postoji veći broj tjednih tabloida, dok u Hrvatskoj postoji samo jedan, i to dnevni tabloid 24 sata: „Nekad su ulogu tabloida kod nas imala izdanja koja su se zvala politički tjednici. 24 sata je uvijek bio medij otvoren prema toj strani, i posljednja smo uspješno lansirana novina u Europi. Kasnije je došao Internet i portal, ali novina je bila temelj“.
Josip Ašik je govorio o specifičnosti specijaliziranog medija posvećenoj uskoj niši na primjeru svog šahovskog časospisa: „Šah je jak sport. U Beogradu, u toj staroj Jugoslaviji, navikli smo se da smo mi europskih centar šaha. I izdavaštvo je pratilo uspjehe šaha u Jugoslaviji. Naš medij je stvorio svojevrsni jezik šaha na našem prostoru. Jedna od velikih stvar koju smo uveli je i da smo uveli engleski jezik za šahovsku komunikaciju. Nakon svih tih godina, postali smo uspješna priča, a dodatno smo ubacili “magazinski dio” u cijelu tu priču, čime smo popularizirali šah. Šahovska komunikacija je jako specifična jer koristimo format medija ponikao iz šahovske kulture, a pri tome predstavljamo šahiste kao sportske heroje.“
Renato Ivanuš podsjetio je na jedan od ključnih trenutaka za medijsku scenu u regiji, veliku financijsku krizu. „Kod nas u Hrvatskoj, to je to krenulo 2009. u 11. mjesecu. Bio sam urednik u 24 sata. Tada je naš premijer rekao ‘Mi smo u banani’. Još 2008 svi smo živjeli na kredit, ali nama u medijima nije bilo loše. Nama su 2008. i 2009. bile najuspješnije godine, a još ni Internet nije toliko vukao.“ Ivanuš je naglasio kako je u preživljavanju krize ključna bila poslovna politika Styrije u Hrvatskoj, s čime se složio u Buča, koji je napomenuo kako se prihode održavalo izdavanjem specijalnih priloga i sličnim projektima. Danas, naglasak je na portalu i mobilnim aplikacijama.
Ašik je opisao kako njegov časopis ide u tisak u SAD-u te se distribuira 80 posto na američkom tržištu, a 20 posto u drugim razvijenim zapadnim zemljama. Ivanuš se nadovezao, rekavši kako i Večernji list izdaje velik broj nišnih izdanja poput Vojne povijesti, te su se svi panelisti složili kako je riječ ne o „sačmaricama“ nego o preciznim „snajperima“ za gađanje specifične publike zainteresirane za usku temu.
