Nikola Škorić je osnivač i direktor Electrocoina, hrvatske mjenjačnice kriptovaluta i kripto platnog procesora. Diplomirao je računarstvo na FER-u i položio licencu za operatera reaktora. Nakon 7 godina iskustva u nuklearnoj industriji, 2014. godine osnovao je Electrocoin s ciljem omogućavanja jednostavnog, legalnog i profesionalnog trgovanja bitcoinom u Hrvatskoj. Tvrtka Electrocoin sa svojom Bitcoin mjenjačnicom postala je najveća kriptovalutna mjenjačnica u Hrvatskoj te je svoje poslovanje proširila na cijelu Europsku uniju. Uz trgovanje virtualnim valutama omogućava i trgovcima primanje uplata u kriptovalutama dok njima na račun sjedaju kune kroz sustav PayCek. Electrocoin d.o.o. ima mnoge strateške partnere koji njihovu uslugu čine dostupnom u svim krajevima Hrvatske pa su njihove mjenjačke usluge tako dostupne u 55 poslovnica Hrvatske pošte i 78 fizičkih mjenjačnica, a plaćanje kriptovalutama omogućavaju na nekoliko stotina platnih mjesta, uključujući Konzum, Tifonove benzinske postaje, lanac kioska iNovine, digitalno auto osiguranje LAQO te najveći hrvatski webshop Bazaar. U iščekivanju panela na kojem ćemo saznati je li web 3.0 zaista revolucija koju smo čekali, donosimo intervju s Nikolom Škorićem kako bismo još spremniji dočekali jubilarni Weekend.15.
Što treba znati o razvoju weba i svim njegovim specifičnostima?
Web postoji već preko 30 godina i prošao je nekoliko iteracija. Prvu verziju weba osmislio je Tim Berners-Lee s instituta CERN 1989. godine, da bi javno dostupan postao na jesen 1991. Već 1993. postojalo je preko 600 web siteova, neki od kojih postoje još i danas, kao što su bloomberg.com, wired.com i mtv.com. Do kraja 1994. postoji već preko 10 tisuća web siteova, a rast weba je toliko brz da kroz naredne tri godine postaje potpuno normalna pojava u mojoj srednjoškolskoj učionici u zagrebačkoj 15. gimnaziji. Neke od najvažnijih značajki za razvoj weba u tom razdoblju su svakako razvitak HTML-a, CSS-a i pojava prvih internetskih pretraživača (browsera) te njihovo agresivno nadmetanje za korisnike.
Najveći problem s prvom verzijom weba bilo je objavljivanje informacija na internetu rezervirano samo za stručnjake i pionire internetskih tehnologija. Obični korisnici naprosto nisu imali potrebna znanja. Ovaj problem riješen je pojavom weba 2.0 i u tom smislu web 2.0 podrazumijeva omogućavanje krajnjim korisnicima jednostavno objavljivanje sadržaja na internetu. Važno je napomenuti kako ne postoji točna definicija weba 1.0, 2.0 ili 3.0, to su jednostavno termini koji objedinjuju skup značajki koje su definirale razvoj internetskih tehnologija kroz određene vremenske periode. Web 2.0 uveo je tehničke mogućnosti koje većina ljudi danas zapravo smatra normalnima – bilo tko može kreirati, urediti i objaviti bilo kakav tekst, sliku, video ili neki četvrti oblik sadržaja koji nerijetko konzumiramo na internetu. Eksplozivan rast prve verzije weba ponavlja se opet i s webom 2.0. – pojava “clouda” i mogućnost pohrane informacija virtualno, negdje na nekom “oblaku”, odnosno serveru, kao i pojava i eksplozija prvo blogova, a zatim i kompleksnijih društvenih mreža, web 2.0 uvodi na gotovo svako računalo, a malo potom, pojavom pametnih telefona, i u svaki džep.
Eksponencijalnim rastom i razvitkom web tehnologija i sadržaja pojavio se problem vlasništva nad sadržajem na webu i centralizacijom web 2.0 platformi. Stvar je toliko eskalirala da je čak i američki kongres na saslušanje pozvao direktore vodećih web 2.0 platformi: Facebooka, Twittera i Googlea te ih propitkivao o problemima privatnosti i vlasništva nad sadržajem. Ovaj problem rješava web 3.0, danas češće brendiran kao web3 – decentralizirani web, tj. web platforme koje vlasništvo i kontrolu nad sadržajem prepuštaju kreatorima sadržaja.
Na što obratiti pozornost kad je riječ o prelasku na web 3.0?
Među komentatorima naći ćete mnogo onih koji smatraju da je web 3.0 samo pokušaj rebrandinga kriptovalutne industrije u novi, zanimljiv brand. No, nedvojbeno je da web 3.0, gdje podrazumijevamo decentralizaciju weba gotovo isključivo utemeljenu na blockchain tehnologijama, polako daje svoje prve konkretne plodove. Decentralizirane web aplikacije stupaju na scenu i sve više se koriste. No, potrebno je obratiti značajnu pažnju upravo na pitanje: da li je konkretni sustav koji se brendira kao decentraliziran u biti zbilja decentraliziran?
Mnogi nerijetko pogrešno shvaćaju spomenutu ideju decentralizacije, naročito kada je riječ o decentralizaciji financijskih aplikacija. Iako je premisa decentraliziranih financija (DeFi-ja) takva da se prilikom obavljanja transakcija u potpunosti eliminira potreba za trećom stranom, realnost je ipak malo drugačija. Često u nazivno decentraliziranim aplikacijama ipak u pozadini postoji neki, recimo to tako, omogućitelj takvog sustava što znači da i u decentraliziranim sustavima nastaju “novi posrednici”. Dobar primjer su Celsius i Voyager, dvije centralizirane DeFi platforme koje su eksplozivno rasle na krilima DeFi hypea, ali su u potpunosti centralizirano kontrolirale sredstva svojih korisnika i na kraju bankrotirale i naprosto izgubile povjerena im sredstva. Nešto suptilniji primjer su DeFi servisi kao primjerice dYdX koji dobar dio svojih operacija obavlja na centralizirani način ili pak Solend koji ima mogućnost u potpunosti preuzeti sredstva svojih korisnika. Još veći problem kod Solenda je sama “blockchain” platforma na kojoj je izgrađen – Solana je poznata u web 3.0 svijetu kao primjer visoko centraliziranog blockchaina.
Svakako, također, treba imati na umu da je izgradnja decentraliziranih servisa proces koji traje i sasvim je legitimno neki servis prvo izgraditi s elementima centralizacije i na kraju ga decentralizirati. Tako su primjerice MakerDAO i Aave krenuli kao DeFi servisi pod kontrolom “posrednika” da bi s vremenom bili u potpunosti decentralizirani. To je postignuto na način da su formirane decentralizirane autonomne organizacije (DAO) koje zapravo funkcioniraju kao entitet “treće strane”, ali su pritom u potpunosti decentralizirane.
Što ćemo dobiti s prelaskom na web 3.0?
Vrlo jednostavno, prelaskom na web 3.0 dobivamo potpunu kontrolu nad svojim sadržajem i sustavima koji njime upravljaju. Decentralizirane financije nam nude financijske servise u kojima zadržavamo kontrolu nad našim sredstvima. Decentralizrane socijalne mreže omogućavaju nam da zadržimo potpunu kontrolu nad svojim social postovima, slikama, videima. NFTjevi nam omogućavaju da zadržimo potpunu kontrolu nad cijelim nizom oblika vlasništva. Web 3.0 je web kojeg kontroliraju korisnici i na kojem sadržaj kontroliraju autori. Ništa više niti manje od toga.
Koje mogućnosti vidite u web 3.0 tehnologijama, možete li izdvojiti najzanimljivije primjere?
Za razliku od trenutno dominantnog web 2.0 sustava u kojem tehnološki divovi poput Facebooka, Twittera i Googlea kontroliraju i nerijetko zlorabe podatke korisnika, web 3.0 baziran je na blockchain tehnologiji koja krajnjim korisnicima omogućuje potpuno vlasništvo nad njihovim podacima. Web 3.0 platforme ne kontrolira neki centralizirani entitet stoga su gotovo sve funkcionalnosti takve tehnologije necenzurirane i pristup im, u pravilu, nije ograničen.
Najzanimljiviji primjer web 3.0 tehnologija su, svakako, decentralizirane financije. Sustavi kao što su Curve, Uniswap ili Compound omogućavaju vam da dobijete povrat na svoj depozit (nešto slično kamati) od po nekoliko posto godišnje, što je mnogo puta veći iznos nego što ga nude centralizirane financijske institucije.
Tu su i decentralizirane socijalne mreže. Prvi primjer takve mreže bila je Diaspora koja se pojavila 2010. i nije imala veze s blockchain tehnologijom, ali je zbog svoje decentralizacije svakako bila primjer web 3.0 aplikacije. U ranim danima blockchain tehnologije dominantan je bio Steemit, dok zadnjih dana kreatori popularnog Aavea eksplozivno razvijaju Lens.xyz, iznimno fleksibilan framework za izradu decentraliziranih socijalnih mreža.
Najpopularniji primjer web 3.0 tehnologije su, svakako, NFTjevi. Najčešće se koriste za prikaz vlasništva nad digitalnim umjetninama, ali čak i prije NFT hypea 2021. godine, Hrvatska Pošta objavila je svoje kriptomarke koristeći ovu tehnologiju. Svatko tko se zanima za ovu tehnologiju sigurno je već koristio NFT servise, primjerice OpenSea, Rarible ili SuperRare.
Za kraj možda valja spomenuti i posljednjih mjeseci sveprisutni metaverse. Najpopularniji metaverse (u izgradnji) je svakako centralizirani Meta, prije poznati kao Facebook. No, decentraliziranih metaversea ne manjka, a najpoznatiji od njih, Decentraland, postoji još od 2020.
