U doba kada je medijska pažnja svedena na utrku na sto metara, oni već godinama trče maratone. Zoran Šprajc (RTL Hrvatska), Aleksandar Stanković (HRT), Olivera Kovačević (RTS, Srbija) i Božo Sušec (TV komentator) su unatoč fast forward načinu života i dalje dio naše svakodnevice. Prekaljene zvijezde malih ekrana i jedna od najprepoznatlijvijih televizijskih lica upravo na panelu „TV maratonci“ objasnila su kako su i zašto opstala na nemirnom televizijskom nebu, a uz moderatora Marija Petrovića, suosnivača Millenium promocije i vlasnika Edward Bernays University Collegea, otkrila i koja je tajna njihove dugovječnosti. Panel pod pokroviteljstvom Vindije (Cekin) prigodno je otvoren videom posvećenim nedavno preminulom legendarnom hrvatskom novinaru Nove TV, Mislavu Bagi, koji je trebao biti jedan od sudionika TV maratonaca.
„Mislav Bago bio je dobra duša Weekend Media Festivala zadnjih 15 godina“, započeo je panel Mario Petrović. Unatoč ozbiljnom početku, popularna lica malih ekrana ubrzo su ušla u svoje standardno televizijsko raspoloženje po kojem ih gledatelji prepoznaju. Govornici su upitani prestaje li novinarstvo sa 65 godina, a svi su se složili kako odlazak u mirovinu ovisi od osobe do osobe, ali i do medijske kuće u kojoj radite. Kao istinski bard hrvatskog sportskog novinarstva prvi se na temu osvrnuo Božo Sušec. „Mislim da je to jedna od većih gluposti u našem medijskom prostoru. Ne postoje dvije jednake osobe sa 65 godina. Postoje 65-godišnjaci koji su napunili te godine pa se osjećaju kao da imaju 90, a ima i ljudi tih godina koji su puni elana i energije, ne možemo generalizirati“, zaključio je. Zoran Šprajc nadovezao se kako postoje razlike između privatnih i javnih televizija, ali kako se jednako stari i kod jednih i kod drugih. „Na javnoj moraš ići u mirovinu za 65 pa te onda izvuku da radiš honorarno, sve je to prelijevanje iz šupljeg u prazno“, zaključio je.
„U ovom poslu moraš voljeti sebe i imati određenu dozu egocentričnosti da bi se svake nedjelje pokazivao naciji na sat vremena“, na svoju se karijeru osvrnuo Aleksandar Stanković. „Nekad mi dođe da sve bacim u trnje i kažem „dosta je bilo svega ovoga“, ali najčešće me gosti drže, njih čak 70 % koje pozivam, prvi je put kod mene. Da nije njih, otišao bih“, zaključio je Stanković. U razgovor o karijernom putu uključila se Olivera Kovačević istaknuvši kako je radila na četiri različite televizije te ponosno zaključila „ako nisam zaradila beneficirani radni staž, nije nitko“. A na pitanje gdje joj je bilo lakše, bez rezerve je istaknula – „gdje je urednik neiskusan!“.
Televizija će opstati – ali u suradnji s modernim tehnologijama, jasno je to i TV maratoncima. „Dnevnik na televiziji je dying business, to neće nikad umrijeti, to će umrijeti kad umre publika. Danas postoje i druge platforme na koje se te vijesti mogu plasirati. Ljudi nas prepoznaju u tom drugom formatu, klinci počinju gledati naše emisije. Osobno pokušavam stvoriti neku novu televizijsku publiku putem društvenih mreža. Moramo postati svjesni da će čitanje vijesti u 19 sati izumrijeti“, na budućnost televizije osvrnuo se Zoran Šprajc, a u proricanju se okušala i Olivera Kovačević. „Bez obzira na orijentacije i pritiske, mislim da će dnevnici uvijek biti gledani. Dok je ljudi, bit će vijesti. Dok je svijeta, bit će zanimljivosti“, poentirala je. Aleksandar Stanković sve je jasno sumirao – „autorske emisije će opstati ako ih rade ljudi koji su zanimljivi gledateljima“.
Svi su se složili u jednom – televizijski program neće izumrijeti, ali će se pratiti na drugačiji način, zahvaljujući razvoju tehnologije te dolaskom mlađih generacija. Upozorili su i na izgubljenu vjerodostojnost u televizijskom programu, zbog čega se mora hitno raditi na snalaženju mladih u gomili fake newsa, a kojima trebamo stati na kraj kvalitetnim i provjerenim novinarstvom.
