Hrvatska je zemlja bogate sportske tradicije i uspjeha, koja se može pohvaliti brojnim sportskim postignućima na međunarodnoj sceni. Od nogometa do košarke, rukometa, vaterpola i atletike, tekwandoea i juda, hrvatski sportaši neprestano dokazuju svoju iznimnu razinu talentiranosti, predanosti i borbenosti. Unatoč nevjerojatnim postignućima, često se pitamo uspijevaju li sportaši usprkos ili zahvaljujući sistemu, ulaže li se dovoljno u infrastrukturu te kakvu sudbinu čeka hrvatski sport.
Na panelu „Što kad si najbolji i nije dovoljno?“ powered by Telemach, koji je moderirao Damjan Rudež, direktor Sunset Sports Festivala, svoja iskustva podijelile su zvijezde hrvatskog sporta Barbara Matić, olimpijska osvajačica zlata, dvostruka svjetska prvakinja i europska prvakinja u judu i Ivica Tucak, izbornik hrvatske vaterpolske reprezentacije koja je ovu godinu okrunila zlatom na svjetskom prvenstvu te srebrom na Olimpijskim igrama i europskom prvenstvu, te Adrian Ježina, CEO, Telemach Hrvatska.
„Činjenica je da kroz godine imamo mnogo uspjeha u sportu, što dijelom potvrđuje tezu da imamo dovoljno talenta, strasti i upornosti. Međutim, ako zagledamo dublje, postaje jasno da ti uspjesi dolaze usprkos određenim preprekama. U Hrvatskoj je bavljenje sportom, kada maknemo nogomet, neisplativo. Nemamo kategorizaciju sporta, mala smo država, imamo više od 200 sportova, ne možemo u sve ulagati, ali bi trebali to strukturirati i pronaći sportove kojima to zaista treba i pomoći im u razvoju“, rekao je Ježina.
„Što se tiče juda tu se i dalje sve bazira na ludosti pojedinaca i trenera koji imaju želju. Nažalost, stručnog kadra je malo, nemamo dovoljno dvorana. Također, neki sustav se polako formira i polako kreće, rastu rezultati, ali to je i dalje daleko i neusporedivo s drugim zemljama u kojim to već odavno postoji. Kod njih je to sve posloženo, točno se zna koja je čija funkcija, a kod nas je i dalje trener i vozač i tata i mama. No, dok god ima ovako ludih glava koji imaju želje, motivaciju i ciljeve, bit će rezultata“, rekla je Matić.
“Došli smo do toga da je sport u Hrvatskoj dostatan financiranja, no kada usporedimo našu situaciju s konkurencijom na međunarodnim natjecanjima, jasno je da smo daleko ispod potrebnog standarda te da su iznosi koje ulažemo u sport nevjerojatno mali. što ostavlja značajan prostor za unapređenje infrastrukture, poput bazena i sportskih objekata. U zemlji koja ima svjetske viceprvake u nogometu, koji je najgledaniji sport, mi nemamo stadion“, nadovezao se Tucak.
Iako Hrvatska ostvaruje zapažene sportske uspjehe zahvaljujući talentu i predanosti sportaša, infrastruktura i financiranje ostaju veliki izazovi. U mnogim sportovima, izvan nogometa, sustavi nisu dovoljno razvijeni, a nedostatak stručnog kadra i dvorana dodatno otežava napredak. Unatoč postojećem financiranju, ulaganja su daleko ispod međunarodnih standarda, što ukazuje na potrebu za strateškim pristupom, posebno u razvoju infrastrukture, kako bi se osigurala dugoročna održivost hrvatskog sporta. Pri tome također ne smijemo zaboraviti na bit sporta na koju nas je Tucak podsjetio: „Svaka osvojena medalja služi kao inspiracija djeci da se počnu baviti sportom. Djeca kroz svoje sportske idole vide put koji je sportaš prošao do vrha. Možda neće svi postati Barbara Matić, ali svi će biti zdravi i naučiti važne životne lekcije, poput pobjede i poraza, prepreka, timskog rada i slično — to su vrijednosti koje sport nosi sa sobom.“
