Posljednji panel Weekend.18 festivala pretvorio je dvoranu Vikend u epicentar jedne od najaktualnijih rasprava današnjice, one o hejterima i kulturi otkazivanja. Pod provokativnim naslovom „Hejteri: Tko su ti čudni ljudi?“, razgovor je vodio Robert Čoban, suvlasnik i predsjednik Color Press Group, a na pozornici su mu se pridružili Zoran Šprajc (urednik i voditelj „Stanja nacije“, RTL Hrvatska), Slobodan Georgiev (novinar, komentator i podcaster), Ida Prester (voditeljica, glazbenica i aktivistica), Hana Hadžiavdagić Tabaković (TV novinarka i influenserica sa svrhom) te Tomo Ricov (direktor Weekend Media Festivala).
Razgovor je otvorio teme koje se tiču gotovo svakoga: od anonimnih komentara i lavina mržnje na društvenim mrežama do deepfake sadržaja koji ruši povjerenje u ono što vidimo i čujemo. Uz puno humora, autoironije i pronicljivih opaski, panelisti su raspravljali o tome kako preživjeti online napade, što stoji iza fenomena „attention whorea“ i zašto se čini da se regija posebno „istaknula“ u ovoj disciplini. Publika je na svaku dosjetku reagirala smijehom i pljeskom, dok su panelisti bez zadrške secirali fenomen hejtera, balansirajući između zabave i ozbiljnih poruka koje potiču na razmišljanje.
Zoran Šprajc istaknuo je koliko naporno može biti kada se nađete na meti hejtera: „Nekad mi se čini da tih 470 tisuća ljudi na mom profilu samo čeka da me hejta. Oni koji te lajkaju brzo odu, a ovi uporni ulažu energiju da ti stvore dojam da si stvarno omražen.“ Ipak, kroz humor je priznao i da najveći problem nastaje kad je hejterska kritika donekle istinita.
Slobodan Georgiev dodao je pak širu sliku digitalne manipulacije: „Mržnja nije uvijek organska, često je indicirana i ciljano proizvedena. Ljudi povjeruju da je gomila protiv njih, a zapravo su to avatari i botovi koji žele stvoriti kaos i štetu.“
Iskustvo iz prve ruke podijelila je i Ida Prester, ilustrirajući kako i privatni život postaje javan i podložan kritikama. Upravo ona s okupljenima je podijelila jednu od najupečatljivijih i najduhovitijih opaski na panelu. Jednom rečenicom iz komentara koji je dobila na društvenim mrežama poentirala je u srž sadržaja cjelokupnog društvenog hejta: „Jugoslavenka, feministica, komunjara, ali bar nije Srpkinja“, ilustrirajući kako hejteri na internetu često biraju apsurdne, pa čak i bizarne načine da napadnu pojedince.
Hana Hadžiavdagić Tabaković pojasnila je kako ipak selektivno koristi društvene mreže i filtrira negativnost, istaknuvši kako najviše preferira Facebook, iako je on sam pun hejtera – za koje, doduše, pronalazi rješenja. S druge pak strane, osvrnula se i na TikTok, oznavši ga užasnim. „Mržnja na TikToku je brutalna i ti ondje odmah osjetiš njezin intenzitet.“
„Prije sam bio svugdje aktivan, sada shvaćam da nije potrebno. Nema smisla forsirati prisutnost ako neće imati stvaran utjecaj, komentirao je Tomo Ricov svoj osobni odnos prema online prisutnosti. Ipak, u svom se osvrtu kroz panel raspravu dotaknuo i šireg konteksta Weekend Media Festivala i motivacije hejtera. „Išao sam analizirati zašto ljudi mrze Weekend Media Festival. Festival okuplja ljude koji se druže i uživaju, ali izaziva reakcije iz različitih smjerova. S desnog spektra dolaze oni koji nas kritiziraju zbog povijesnih i nacionalnih tema – četnici, ustaše, a s lijevog spektra, neočekivani hejteri koji često prigovaraju jer smatraju da je festival previše korporativan, da se tamo ljudi samo pokazuju i da nisu dovoljno aktivistički angažirani. Njihova frustracija proizlazi iz osjećaja isključenosti – nisu pozvani, pa kritiziraju i omalovažavaju ono što se događa, iako zapravo ni ne sudjeluju – a htjeli bi.“
Panel niti u jednom trenutku nije izbjegao ni humor i anegdote, što je dodatno povezalo publiku s temom, a posebno je u fokusu bilo i pitanje nacionalizma. „Oko 70% hejta može se svesti na jednu riječ: Četnik“, poentirao je Zoran Šprajc te dodao: „A ponekad dođu i partizani – to je obično iz Srbije, to moji hejteri vole. Često mi napišu i na ćirilici: „Ustaša“, a ja si mislim „konačno, mali Ustaša“. U principu me to nekad i zabavlja. Najveći problem je kada je hejt donekle istinit pa mi tako najteže padne kada mi kažu da sam loša kopija Zorana Kesića“, nasmijao je publiku Šprajc.
Panel je kroz živopisne govornike i izvrsne opipljive primjere pokazao kako hejteri, nacionalističke uvrede i lažne informacije oblikuju online prostor, ali i kako humor, kritičko promišljanje i osobno iskustvo mogu biti zaštita. Publika je tako dobila jedinstven uvid u fenomen koji je svima blizak, ali ga rijetko razumijemo do kraja.
